Stari članci |
Zapratite nas da vas obavestimo kad izađe novi članak
|
|
30/3/2024 0 Comments poruka žrtvama traume![]() Trauma nas je otrovala. Nemojte se zavaravati: trauma nas je otrovala. Baš kao što bi to učinio otrov zvečarke. Zlostavljanje je otrovalo naša uverenja o sebi. Uslovilo nas je da verujemo da "zaslužujemo" da budemo povređeni. Zanemarivanje je otrovalo naša uverenja o našoj vrednosti. Uslovilo nas je da verujemo da nismo "vredni" brige ili zaštite. Seksualno zlostavljanje je otrovalo naša uverenja o našem telu. Uslovilo nas je da verujemo da naša vrednost leži u fizičkom zadovoljstvu koje možemo pružiti drugima - i da naše telo nije naše da radimo s njim što želimo. Emocionalno zlostavljanje je otrovalo naš stav prema sebi. Uslovilo nas je da verujemo da su osećaji tuge ili ljutnje neoprostivi grehovi - iako su osećaji istinske sreće ili entuzijazma nerealne fantazije. Duhovno zlostavljanje je otrovalo bilo kakav odnos koji bismo inače mogli imati sa našim Stvoriteljem, višom silom, ili guruima ili učiteljima koji bi inače mogli pozitivno oblikovati kako se odnosimo prema nematerijalnom. Finansijsko zlostavljanje je otrovalo naša uverenja i stavove o novcu - posebno našu sposobnost da zarađujemo, štedimo i upravljamo njime. Zlostavljanje od vršnjaka je otrovalo naša uverenja prema našim vršnjacima. Govoreći za sebe, i dalje mi je teško da se odnosim prema muškarcima mojih godina, posebno zato što je teško ne videti moje zlostavljače u njima - i to posle godina oporavka i više diploma iz psihologije. Relacijsko zlostavljanje je otrovalo naša uverenja o tome da li možemo ili treba da budemo bliski s drugima. Jedna od najtežih stvari na kojima sam radio u svom oporavku od traume je moje uverenje da ne mogu biti romantično blizak s nekim a da ih na kraju ne povredim. "Flashbulb" trauma - trauma koja se dešava u svetu i nije lično povezana s nama, kao što su nesreće ili akti rata ili terorizma, otrovala je naše uverenje da je svet sigurno, predvidljivo mesto. Ova vrsta traume može doslovno otrovati našu volju da napustimo kuću. Ne samo da nas zlostavljanje, zanemarivanje i druge traume otrovaju - osećamo taj otrov kako kruži kroz naše celo telo svaki put kad nas pokrene flashback (uključujući emocionalne ili somatske flashbackove). Kada smo otrovani traumom, vrlo je uobičajeno pitati se zašto. Zašto ja? Zašto se ovo dogodilo? Zašto sada? Ali po mom iskustvu, to je otprilike jednako smisleno kao pitati zvečarku zašto vas je ujela. Možda ćemo moći formirati neke hipoteze - ali na kraju, nikada nećemo znati. Neće biti "zašto" koje će učiniti ono što smo pretrpeli "u redu". Kada vas ujede zvečarka, važnije je tretirati ranu i izvaditi otrov nego insistirati da zmija objasni svoje ponašanje. Kako tretiramo ranu i izvlačimo otrov? Radimo na svom oporavku. Postajemo svesni kako nas je trauma otrovala. Čitamo o tome kako nas trauma otrova. Čitamo knjige i blogove i stranice na društvenim mrežama od izvora kojima verujemo. Gledamo video zapise i slušamo podcaste od ljudi - idealno od drugih preživelih - koji znaju o čemu govore. Primetimo kako nas je uslovila trauma da iskrivljujemo ko smo i šta smo - i počinjemo identifikovati načine da prekinemo te obrasce. Počinjemo tražiti načine da "oštetimo ploču". Postajemo jasni u vezi sa našim ciljevima i vrednostima, i kakva uverenja, ponašanja, veštine, alati i filozofije bismo trebali razviti da bismo postigli te ciljeve i živeli te vrednosti. Sve je to oporavak. Otrov traume će pokušati, jako, da vas uveri da je prekasno. Pokušaće da vas uveri da je vaša krv više otrov nego krv. Pokušaće da vas uveri da nema smisla pokušavati izvaditi otrov ili lečiti ranu. Trauma otrova naša uverenja o našoj sposobnosti za oporavak. Ne verujte otrovu. Verujte preživelima koji rade na svom oporavku. Verujte preživelom koji piše ovo. Verujte. Verujte. Verujte.
0 Comments
Leave a Reply. |